SURADNJA HRVATA U DOMOVINI I U ISELJENIŠTVU

Tek se sa stvaranjem slobodne Hrvatske 1990. god., otvorila mogućnost suradnje s Hrvatima koji žive izvan Domovine. Dotad smo jedni o drugima malo znali, a ono što smo znali uglavnom je bilo krivo. Potom je 1991. god.,došao rat, pa je umro tvorac Hrvatskoga pomirenja pokojni gospodin predsjednik dr. Franjo Tuđman i - našli smo se skoro na početku: Hrvati u Domovini i oni izvan nje ne uspijevaju surađivati. Da vidimo u čemu je problem i što se može učiniti.

1. Osnovni nesporazumi
Za svaku je suradnju najprije potrebno razjasniti stanje i probleme između strana koje bi trebale surađivati. Počnimo od sadašnje suradnje.

1.1. Suradnja domovinske i iseljene Hrvatske
Vrlo je mršava, bez ciljeva i bez organizacije. Vlast za suradnju nema vremena, stranke samo gledaju kako bi tko izvana njihovim poglavarima platio put, boravak i topogledne bankete, a iseljenici imaju toliko svakidašnjih muka i toliko čežnje za Domovinom da ne mogu smisliti što bi: skupo im je putovati u stari kraj, a kad dođu za njih se nitko ne zanima, pa odlaze nesretniji nego što su došli. Domoljubi očajavaju (uglavnom u krčmama), a neprijatelji jare jedne protiv drugih. Stanje je jako nepovoljno.

1.2. Životni standard
Niti su Hrvati vani bogati, niti su Hrvati u Hrvatskoj siromašni. Ne smije se uspoređivati plaće, jer postoje bitne razlike u standardu življenja. Na primjer, u Njemačkoj 2.000 DEM manje nego 2.000 kuna u Hrvatskoj, naprosto stoga što su cijene više. Ponajprije treba gledati kojem društvenom sloju tko pripada i što je postigao u životu (škola, ugled, uspjeh djece, tek onda zarada). Ukupno gledajući, naši su iseljenici slični Hrvatima u Domovini: većina ih pripada nižim slojevima, manji broj srednjem, a malo ili nitko visokom. Situacija je gora u Njemačkoj nego u Sjevernoj Americi, a najgora je u Južnoj Americi, gdje se općenito živi siromašno.
S druge strane, u Hrvatskoj se živi iznenađujuće dobro: zemlja je sigurna, zdravstvo praktički besplatno, svatko ima kuću i neobrađenu zemlju, marendaju se bržole na žaru i popodne se spava. Ljudi su toliko bogati da i ne mare da unutar obitelji podijele imanja i onda imovinu koriste za prihod. Naravno, svi "plaču mižeriju", ali bržola, bevande i dnevne kave u kafiću nemaju samo oni koji stvarno uporno i godinama odbijaju išta raditi. Na žalost, iako razmjerno bogata tvarno, a napose u odnosu na količinu uloženoga rada, truda, rizika i znanja, Hrvatska je jako siromašna uljuđenošću, moralom i marljivošću. Budući da naši iseljenici žive u bogatim i uljuđenim društvima, iako većinom na njihovu rubu, proistječe da iseljeni Hrvati ukupno stoje bolje.
Oni stoje bolje, a mi kod kuće imamo zemlju koju oni neizmjerno vole. Obje strane, dakle, imaju razloga za suradnju, ali obje moraju postati svjesne da su slične snage i da suradnju mogu provesti samo u skladu svojih razmjerno skromnih mogućnosti.

1.3. Hrvatstvo
Pokojni gospodin predsjednik dr. Franjo Tuđman procjenjivao je da je 10-15% građana Hrvatske protivno toj istoj Hrvatskoj, i to je točno. Ostajemo mi koji joj nismo protivni, ali - po čemu je volimo, po čemu je gradimo? Plaćamo li porez? Pretječemo li na punoj crti? Probijamo li se po vezi? Ulazimo li preko reda? Potplaćujemo li ovako ili onako?
Na kraju - tko voli Hrvatsku - oni koji viču da je vole ili oni koji je poštuju i grade? Takvih potonjih jako je malo. Zaključujem da je Hrvatstvo u Domovini jako slabo.
A kakvo je Hrvatstvo u Dijaspori? Još gore. Prvo, mnogo roditelja nije svoju djecu ni učilo ni naučilo govoriti hrvatski. Iseljenička djeca o Hrvatskoj ne znaju gotovo ništa. Stariji su se slabo uključili u društvo u kojem žive, a mladi su u njemu izgubili Hrvatstvo. Ima ih koji su i vjeru promijenili.

2. Što nam je raditi?
Raditi nam je mnogo i dobro, i dugo, jer slabi smo i lijeni i nevjerni i teško ćemo išta veliko napraviti.
Krenimo onda od početka i od malih stvari, pa koliko budemo mogli. Najvažnije je shvatiti da naše poslove ne će nitko drugi obaviti. Ako ih ne obavimo sami, ne će biti obavljeni. Ako ih obavimo slabo, ostat će slabo obavljeni. Budemo li krali i varali, bit ćemo pokradeni i prevareni.

2.1. Što se NE može učiniti
Usrdno molim Hrvate u Domovini da ne misle da će iseljeni Hrvati doći s mnogo novaca i otvoriti poduzeća u kojima će oni slabo raditi za dobre plaće. Iseljeni Hrvati nemaju te novce, a i kad ih imaju, previše su iskusni i previše su im ti novci vrijedni (za njih su potratili svoje živote) da ih uludo ulože. Od toga nema ništa.
Također usrdno molim iseljene Hrvate da ne misle kako je stara Domovina još uvijek onako neuka i bijedna kakva je bila kad su oni otišli, pa da će ovdje malim novcem kupiti velike stvari. Ovo je Europa, ne najbolja, ali ipak donekle uljuđena, obrazovana, ponosna i - lukava.

2.2. Tko hoće, a tko ne će učiniti
Nikavu pomoć u suradnji ne ćemo dobiti od države Hrvatske niti od iseljeničkih organizacija. Suradnju možemo ostvariti samo SAMI i s doličnim trudom. Srećom, to je ipak moguće, čak i razmjerno lako.

2.3. Što je učinjeno?
Za početak, molim čitatelja da promisli što je do sada SAM učinio za suradnju Hrvata u Domovini i iseljenih Hrvata. Potom neka se sjeti što je tko drugi učinio.
Ako tu nema rezultata, opet molim usrdno da smisli kako bi Hrvati u Domovini i iseljeništvu trebali surađivati. Smislite jednu jedinu stvar za koju ste sigurni da će uspjeti, jer je VI možete provesti. Evo što sam ja smislio.

3. Što mogu učiniti Hrvati u Domovini
Prvo, treba uspostaviti kontakt sa svojom rodbinom u inozemstvu. Valja zaboraviti možebitne stare razmirice i ne brinuti da će Vam uzeti dio imanja (koje im po pravu pripada). Uostalom, to imanje Vi ionako ne koristite. A oni ga ne će uzeti jer imaju dovoljno briga i tamo gdje jesu, pa ih obrađivanje zemlje u Hrvatskoj ne može zanimati.

3.1. Ponudite im dio imanja
Ponudite im dio imanja, neki lijepo smješten, velik komad neplodne zemlje. Neka na njemu sagrade kuću. Poslije će se vidjeti čemu to služi.

3.2. Razmjena djece
Zamolite ih da preko ljeta prime Vaše dijete u goste. Ponudite im (prvi) da Vi preko ljeta primite njihovo dijete u goste. Prijateljstvo i dobri odnosi, a to je osnova svake suradnje, počinje od djece, jer samo su djeca nevina.

3.3. Promidžba i darivanje
Kad imaju rođendan (vjenčanje, krstitke i sl.) ne švercajte im pršute preko granice, nego ih pretplatite na neke vrijedne hrvatske novine. To košta ne više od 200 kuna, a divan je dar i - traje cijelu godinu. Novine izaberite sami, ali ni za živu glavu športske ili imalo protuhrvatske.
Kad god ih darujete, darujte ih KNJIGAMA. U Hrvatskoj stvarno ima dobrih knjiga.
Za početak, za uspomenu na blagdan Velike Gospe godine Gospodnje 2002., poklonite im godišnju pretplatu na "Radobilju", list župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, Katuni - Kreševo.

3.4. Posjeta
Pozovite ih k sebi u posjetu. Oklijevat će, ali Vi budite uporni. Kad dođu, lijepo ih primite i vodite ih svuda, da vide i upoznaju Lijepu Našu. Ne pravite bankete, nego putujte (skromno) i razgovarajte. Oni plaćaju put, Vi ih samo primite u svoj dom, koštat će Vas samo dodatnu hranu za mjesec dana.

3.5. Stojte u tijesnoj vezi
Nabavite elektroničko računalo (v. dolje) i sa svojom rodbinom stojte u tijesnoj, a vrlo jeftinoj vezi. Ustvari, računalo će Vam pokloniti oni, priključak na telefon košta oko 400 kuna, a slanje pisma najviše 3 kune. Pismo stigne odmah. Odmah! Za nekoliko kuna - kao da manje od minute zovete - Split. Rukovati elektroničkom poštom može se naučiti za 10 minuta.

4. Što mogu učiniti iseljeni Hrvati
Vi ste ustvari kulturniji i bogatiji, napose kad se Vaša strana primanja usporede s hrvatskim standardom. Pokažite inicijativu, strpljenje, mudrost i dobrotu.

4.1. Stojte u tijesnoj vezi
Prvi pišite svojima u Domovini, i u tome budite uporni, jer naši ljudi "ne vole pisati", tj. naprosto ne odgovaraju na pisma. Svakako izbjegavajte telefon, osim u krajnjoj nuždi, npr., kad Vam ne odgovore na tri ljubazna pisma.
Kad dođete u Domovinu donesite svojima na poklon samo jednu stvar: rabljeno elektroničko računalo. (Pazite na podudarnost struje!). Onda ih kroz zabavu naučite služiti se elektronskom poštom, i poslije stojte u stalnoj tijesnoj vezi.

4.2. Posjeta
Pozovite ih k sebi u posjetu. Oni će to odbiti, ali Vi ustrajte da Vam pošalju svoje dijete. Oni plaćaju put, a Vi sve troškove boravka (nije vrijedno spomena). Njihovo će dijete jako popraviti svoj engleski, a Vaše svoj hrvatski. Dogodine će djeca putovati i sama. Uostalom, time sebi otvarate priliku za svoj najveći i najtajniji san: da Vaše dijete zasnuje brak s nekim dobrim, pametnim, zdravim i katolikom iz Domovine. Molim Vas, recite: koji trud nije toga vrijedan?!

4.3. Promidžba i darivanje
Darujte im staro elektroničko računalo. Ako baš hoćete, darujte im putnu kartu za Rim, Lurd, ili Zagreb. Najbolje je da, kad ste u Domovini, Vi njih pozovete na put po Lijepoj Našoj. Vama je to gotovo ništa, a njima je mnogo. Profitirate i Vi, plus imate besplatnog vodiča. Nastojte ne ići po hotelima, nego kod rodbine i poznanika. Ovdje su ljudi iskreni domaćini i vesele se gostima. (No, nemojte pretjerati.)
Pokažite zanimanje za Domovinu. Pretplatite se na kakve hrvatske novine (djeca će Vam vježbati hrvatski) i kupite mnogo knjiga na hrvatskom. (One su i dobri darovi za Vaše prijatelje Hrvate u inozemstvu.) Za početak, za uspomenu na blagdan Velike Gospe godine gospodnje 2002., poklonite sebi, i drugim Hrvatima koji žive u inozemstvu, a iz ovoga su kraja, godišnju pretplatu na "Radobilju", list župe Uznesenja Blažene Djevice Marije.

4.4. Ljetna razmjena djece
Svoje rođake ili prijatelje u Hrvatskoj zamolite da preko ljeta prime Vaše dijete u goste. Ponudite im (prvi) da Vi preko ljeta primite njihovo dijete u goste. Prijateljstvo i dobri odnosi, a to je osnova svake suradnje, počinje od djece, jer samo djecu svi iskreno vole. Put uvijek plaća roditelj djeteta koje putuje (nije grijeh ako njihovom djetetu Vi platite put), a domaćin snosi ostale troškove.

4.5. Kupite dio staroga imanja
Teško će Vam prepustiti djedovinu koja Vam po pravu pripada, premda je ona bezvrijedna i oni je ne koriste. Budite oprezni i velikodušni: NE tražite svoje pravo, jer ćete se zaplesti u svađu, nego molite za teren za gradnju kuće, jer Vam jedino to treba. Zamjerite jedan lijepo smješten, velik komad neplodne zemlje. To Vam je SASVIM DOVOLJNO. Ako ni to ne daju, ponudite da kupite takav teren (premda je Vaš). Ako ni to ne daju, kupite od koga drugoga. Požurite, cijene su još niske, ali ne će dugo.
Ni za živu glavu ne kupujte teren uz more! Preskup je, gužva je i buka i - nije djedovina. Kupite ili dobijte teren u svome selu. NE slušajte one koji Vam savjetuju Francusku ili Brela! Samo pazite da teren ne bude manji od tisuću kvadratnih metara.

5. Što dalje?
Sagradite kuću. Polako, mirno, s užitkom. NE pretjeravajte ni u čemu, neka bude komforna i neka ima park, hajde, možda i desetak trsa loze i dvije smokve. Najbolji su američki nacrti obiteljskih kuća.
Zatim se VRATITE. Stariji se trebaju, a mlađi ne trebaju vratiti! Stariji više pate za Domovinom, znaju hrvatski, i imaju stranu mirovinu, malu, ali u Hrvatskoj vrijednu. Kad se stariji (roditelji) vrate, djeca će dolaziti u posjetu. Djeca neka žive vani, neka se bogate i žanju uspjeh, ali - roditeljima će doći, jer bez roditelja se ne može. Novaca za kartu imaju. Onda će vidjeti kako je Hrvatska divna. I vidjet će kako ste divnu kuću napravili (lijepo molim, tu ne smijete pogriješiti: kuća se mora sviđati Vašoj DJECI). Pa će sve više biti s Vama, i svakako će Vam na dugo vrijeme slati Vaše ljubljene unuke. Tako više i ne će biti važno gdje imaju prijavljen stalni boravak. Oni su Hrvati, Hrvatine, ali i građani svijeta. Time Hrvatska samo biva jača.
Naposljetku će osjećati sve što i Vi i bit će kao Vi i - na kraju će se i oni vratiti. Možda Vama na grob, ali i to je nešto lijepo, za čime svi čeznemo: da vječno počivamo uz svoje djedove, i da nam naša djeca i unuci kite grob.
I tako ćete imati sretnu starost. Jer sretnu starost imaju samo oni koji su bili mudri i marljivi, i koji su se znali poniziti. Samo njih Gospodin blagoslovi.

Matko Marušić